utorak, 15.01.2008.

koma sam, blog vise necu pisat neda mi se

srijeda, 09.01.2008.

utorak, 01.01.2008.

SuTrA....

Nakon duga i ozbiljna razmisljanja, dosla sam do prilicno zanimljiva zakljucka.
Iako se globalno pucanstvo broji milijardama, s tisucama razlicitih religija, jezika, filozofija i kultura,u sustini postoje samo dvije vrste ljudi.
Jedni, uvjereni da svijet neumitno srlja u propast, i drugi koji vjeruju da najbolje tek dolazi. (istini za volju, postoji treca vrsta-osobe koje vjeruju da je tradicionalni irski ples domet stvaralackog izricaja, ali za njih zbilja e zeljim trositi rijeci.)
Dakle, ne treba nam genijalac ukazati da zivimo u opasnom i neizvjesnom razdoblju. Pa dovoljno je ukljuciti TV, prelistati novine, ili samo pogledati kroz prozor.
A prizor ne pruza bogznasto. Najbolji prijatelji i nekadasnji saveznici odjednom se unistavaju uzajamnom konkurencijom, a cvrsti ekonomski sustavi svakodnevno se obrusavaju na koljena (to samo cula od djeda da budem iskrena...)
I Vi i ja znamo da dobre stalno netko napada, sad vec i usred bijela dana. ali se zli uvjek nekako uspjevaju izvuci (promislite na cinkere i ljugavce iz razreda...)
Kamo god se okrenes, nadu se psihoticni egomanijaci koji ti potajice pokusavaju pokvariti veselje, izluduju te i opcenito ti zagorcavaju zivot.
Tu su i krafne s previse secera u prahu, nepodnosljivo duge dionice plesnog stepanja usred omiljenih starih mjuzikla i dramaticne posljedice opako ljutog chillia pozderanog ta okladu koje postaju deset puta gore jer se vrata javnih zahoda vise ne mogu posteno zatvoriti!
Dakako, zgaravica je sitnica u usporedbi a dusoboljom. Iako nam cesto govore da ne treba zaliti za izgubljenim, istina je da mnogi od nas veci dio zivota provedu psihicku i emocionalno izdvojeni, s osjecajem potpune osame. Ako se na kraju ipak priljubis uz nekoga tko se doima savrsenim za te, otkrivas da hrce toliko glasno da tvoje snove treba titlovati. Naprosto ne mozes pobjediti! Slusas li porofesionalne proricatelje, reci ce da je sve to jedva pola tuzne istine.
Kazu da su ovo nasi najcrniji dani, a buducnost ne moze biti tubornija.
Opetovano nas uvjeravaju da zlo cuci posvuda-na ulicama, u krosnjama, medijima, u zraku, vodi, sabornicama, cak i u tvojoj ladici s carapama-cekajuci nestrpljivo da napadne kad to najmanje ocekujemo i zabije svoje otrovne zube u nasa najopsjetljivija mjesta.
Naposlijetku, ukazuju a to da se nade netko s neodoljivom potrebom da ucini bas to!
E pa mene nesto silno zbunjuje u toj cijeloj prici. Ako ti ljudi kamena lica zbilja vjeruju u zastrasujuce price koje pripovjedaju zasto su odabrali zivjeti dalje? (pricam o babama na placi a ne o emo kidsima da se razumjemo)
Dobro, priznajem da smrt gudsenjem nije ni izdaleka jednostavna kakvom se cini, a zapravo se ne moremo usmrtiti prevelikom kolicinom nutelle mada zasigurno postajes posramljujuce redovit potrosac.Zanimljivo je promatrati kako ljudi reagiraju na negativne dogadaje, neki izbezumljeno skacu na najmanju naznaku nevolje i stanu vristati iz petnih zila "nebo se rusi!!!!!"
Ako ih pripitate da objasne razlog svojoj panici, u pravilu priznaju da ne mogu potkrijepiti svoje stanje nicimboljim nego da im je to prisapnula pticica. Zacudo, nikada im ne padne na paet da se zapitaju o vjerodostojnosti tog izvora informacija. Postoje ljudi koji se razmecu da ih bas nista ne moze iznenaditi niti zabrinuti jer tocno znaju sto u tom trenutku valja uciniti,ali kasa se uvecer zateknu sami s ugasenim svjetlima, mozda su uplaseniji od svih ostalih.Kad se pak radi o ljigavcima koji su zbog vlastita probitka kadri iznevjeriti i nanjeti bol drugima, ne zaboravite da ce ih pokvarenost kad tad doci glave. U pravilu, na kraju uvjek dobiju ono sto su zasluzili.
Jos je jedan razlog zbog kojega se ne treba bojati sutrasnjice. Iako vjerojatno nisi ono sto jeder, zasigurno jesi ono sto volis...Glede toga, valja posteno priznati da je tvoje okruzenje nalik zrcalu. Stoga imas mnogo vise kontrole nad buducnoscu nego sto mozda mislis. , jer si u prilici oblikovati svoj svijet samim time sto si vjeran necemu do cega ti je istinski stalo.
Mozda vam ovo ima smisla, a mozda i ne. Mozes reci: "super! A kako objasnjavas sve grozne stvari koje ne zelimo u svijetu koji me okruzuje?" Pitanje je svakako opravdano.
a moj odgovor je, nemojte se ljutiti, protupitanje: "znate li vi uistinu sto zelite?"
Naime, htjeli mi to priznati ili ne, na svijet oko nas utjece ono sto istinski zelimo i volimo. Primjerice cesto kazemo da bismo zeljeli biti sretni, a pritom zapravo mislimo da zelimo jednog slatkog decka, i to ga jaaaaaako zelimo...
Kazemo da zelimo duhovno prosvjetljenje i visi stupanj razumjevanja dok zapravo trazimo jednostavna rijesenja.
Govorimo da zelimo ljubav, njeznost i drustvo, ali samo zelimo zestoko zabrijat s nekime.
Cvilimo da zelimo biti prihvaceni takvima kakvi jesmo, a u sustini zudimo sa smo malo privlacniji i da imamo vitkija, cvrsca bedra.Jednom je netko mudro rekao:majcicu prirodu ne mozes varati.
Postoje na ovome svijetu neke nepromjenjive istine koje naprosto treba prihvatiti bez prigovora. Sila teza ce te uvjek spustiti na zemlju, cokoladice bilo koje marke i pojedene u bilo kojim okolnostima idu ravno u dupe i debljaju...a guranje prsta u vruci toster radi provjere bilo je i bit ce nesto sto ces pozaliti.
Takoder moras biti veoma oprezan sa zeljama, jer sebi jednostavno ne mozes lagati i proci nekaznjeno. Ako nisi iskren u tome sto zelis postici u zivotu, nanijet ces bol svojim najblizima, a ponajvise samome sebi. Promisli vrlo jasno o tome do cega ti je najvise stalo. Sto te uzbuduje u zivotu? Sto ustvari zelis uciniti s ogranicenim vremenom koje ti stoji na raspolaganju? Sto ce biti tvoja osobna ostavstina?
Nemoj tratiti vrijeme sanjareci o buducnosti, jer kljuc cutrasnjice jest danas.
Budi sam svoj navijac. Ucini nesto sto nikada nisi pomisljao da mozes-zivi trenutak. Slijedi samo svoj vlastiti put, kamo god te vodi, korak po korak. Tvoj zivotni put nije trka ili natjecanje, niti je to dosadna autocesta bez izlaza po kojoj se moras vuci do besvjesti.
Prihvati nepredvidljivo i kreni otkrivati stvari koje te nadahnjuju. Uzmi minutu odmora i uzivaj u razgledavanju.
Cinjenica je da ces se jednoga dana, umjesto dudenja za dorucak, zateci vucen kroz dugacak, mracan tunel prema jarkom svijetlu koje oznacava kraj tvome putovanju. U tom trenutku, kada ti cijeli zivot prolazi ispred ociju, zbilja ne mislim da ces previse brinuti o kolicini novca koji si zaradio, miljama koje si prikupio na cestim letovima, nagradama koje si dobio, autu koji si imao ili broju objavljenih slika i napisa u novinama. Prije bih rekla da ce ti najvaznije stvari u zivotu biti poljupci i mazenja s dragim bicem, noci koje si provodio s cudenjem gledajuci u zvijezde, prve kapi ljetne kise i trenutak kad ti je netko posebno drag sapnuo: volim te.
Predlazem da u meduvremenu dignes glavu, obuces udobne cipele i slijedis svoje srce nakraj svijeta. Na tom putu nemoj nikada zaboraviti da je svaki dan dragocijen poklon. Ako mozes uzivati u njemu takvom kakav jest i izvuci ono najbolje, vjerovao ili ne, ocekuje te jos jedan izvanredan poklon.
SUTRA...

četvrtak, 27.12.2007.

...AjMo pOnOvO....vIsE MaNjE OpTiMiStIcNo....ViSe vIsE ApAtEtIcNo....

Krenula sam na ljevo, i started with the wrong foot, so sam mislila kako bi bilo ok pocet sve ispocetka pa sam izbrisala depresiju i svade, da me proslost ne davi .)
s time da nemam za prepricat uzbudljive price uzbudljivog zivota pricat cu o jednoj vrlo weard stvari, tj ne mogu rec da je ljubav stvar, daklem o emociji, toj cudnoj pojavi, ljubav.
s jedne strane ju jedva cekas a s druge znas da ces patit prije ili poslije ali ipak ljudi pokazuju neobjasnjiv mazohisticki nagon, zele ljubav, jedva ju cekaju, iako znaju da ce ih bolit, doduse mnogi toga nisu svjesni, a tako je mozda i bolje jer se ne boje voljeti. to je problem mnogih, boje se voljeti drugu osobu.
a ima i onih koji stupe u vezu, vole nekog, svjesni patnje i boli koje vrebaju, s hrabroscu koju im ojacava partner, njihova takozvana bolja polovica .)
ima i osoba koje se prave da vole partnera samo da mu udovolje, mozda se nekima cini lijepo da ih ne zele povrijedit ali mislim da je bolje ni previse se zblizit ako se misli hodat ili cak ozenit se s nekime samo zato sto ti ga je zao ostavit ili ti je zao reci ne. moglo bi se o tome puno razgovarat, jer sam se nasla u toj situaciji mislim pred godinu dana, da sam znala da ce ta druga osoba toliko patit i da bi mogla ucinit nesto budalasto ako kazem ne. iako sam znala da to nije uredu jer onda osoba ne zivi realno nego u zabludi da ju ja volim a meni srce kuca za drugo bice...
treba se naci zlatna sredina, niti bit grubi niti dozvoljavat da se osoba igra s nasim osjecajima ili da je veza puna lazi i prijevara.
ponekad smo prisiljeni reci ne.
sad da ne pricam samo o negativnim stvarima ljubavi, jer je to more toplih osjecaja i dodira koje bi svako trebao bar jedamput dozivjet. moramo se prepustit zagrljaju, pustiti se poljupcu, ako se voli mora se rec.
nesmijemo zaboraviti dati priliku satima provedenima u toplini osobe koja nas voli, ako tu osobu imamo.
ali vjerujte mi, za svakog prije ili poslije ljubav dode, jer ju svako zasluzuje

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.